Psiholog o samokritici…
Unutarnji kritičar nije samo “glas koji nam ide na živce” – on ima stvarne i duboke posljedice po naše mentalno zdravlje. Iako se ponekad čini da nas motivira da budemo bolji, istina je da nas dugoročno iscrpljuje, sabotira i nanosi više štete nego koristi. U daljnjem tekstu upoznaj svog samokritičara, njegove funkcije i pozadinu iz koje dolazi.
2. Što je zapravo samokritičnost?
Samokritičnost je sklonost da sebe procjenjujemo strogo, grubo i negativno. Samokritične osobe neprestano analiziraju sebe i svoje ponašanje u gotovo svim područjima života.
Definira se kao tendencija negativnog samoprosuđivanja koja rezultira osjećajem bezvrijednosti, neuspjeha i krivnje (čak i srama) kada ne ispunimo svoja (ili tuđa) očekivanja. Upravo zbog tih emocionalnih posljedica, samokritičnost se u psihologiji dugo povezivala s razvojem depresije.
3. Gdje sve to počinje?
Samokritičnost najčešće potječe iz naših ranih odnosa – prvenstveno s roditeljima, a zatim i s vršnjacima te drugim važnim figurama u životu. Npr. djeca čiji su roditelji kontrolirajući i emocionalno hladni češće odrastaju u odrasle koji su samokritični. Isto tako, ako su roditelji naglašavali uspjeh kao jedinu mjeru vrijednosti, dijete će naučiti da ništa osim savršenstva nije dovoljno dobro te će tako tretirati sebe i svoja iskustva.
Kao djeca, mi upijamo način na koji nas roditelji, vršnjaci i druge važne osobe tretiraju. No, ne upijamo samo ono što govore nama – već i kako govore o sebi i o drugima. Promatramo i slušamo, svjesno i nesvjesno, i malo po malo stvaramo unutarnju sliku: “Kakav/kakva ja trebam biti da bih bio voljen, siguran, prihvaćen?”
Ta slika ne nastaje svjesnim odlukama. Ne sjedimo s pet godina i odlučujemo: “Bit ću stroga prema sebi jer će me tada više voljeti.” Ne, to se događa tiho – u pozadini, kao pozadinski šum koji vremenom postaje glas. I taj glas s godinama preraste u naš unutarnji način ophođenja prema sebi.
Zašto nastavljamo biti samokritični i kao odrasli?
Istraživanja pokazuju da sebe kritiziramo zato što:
- je samokritika nekad bila strategija preživljavanja;
- vjerujemo da ćemo tako “ispraviti” loše postupke – iako prošlost ne možemo promijeniti;
- se bojimo da ćemo bez samokritike postati neodgovorni ili “nedovoljno dobri”
- želimo prilagoditi svoje ponašanje očekivanjima sebe i drugih.
Iako sve ovo može zvučati logično, postoji jedan važan ali…
Samokritika više šteti nego koristi!
Znanost je jasna: samokritika može imati određene funkcije, ali dugoročno nas košta zdravlja, energije i samopouzdanja. Čak i kada mislimo da nas motivira, novija istraživanja pokazuju da je samosuosjećanje daleko učinkovitije za osobni rast i promjene u ponašanju.
4. Što sve samokritika radi našem mentalnom zdravlju?
- Snižava samopouzdanje
Stalan unutarnji komentar poput “nisi dovoljno dobar”, “moraš bolje”, “opet si pogriješio” gradi osjećaj bezvrijednosti. Umjesto unutarnjeg saveznika, imamo unutarnjeg neprijatelja.
- Povezana je s anksioznošću i depresijom
Unutarnji kritičar često predviđa ono najgore: “osramotit ćeš se”, “nećeš uspjeti”. Kod depresije, ide i dalje: “ionako ništa ne vrijediš”, “nema smisla”.
- Vodi u perfekcionizam i prokrastinaciju
Postavlja nerealne standarde. Kad ih ne postignemo – osjećamo se kao neuspjeh. A iz straha da ne pogriješimo, često ni ne pokušavamo.
- Pojačava osjećaj srama
Krivnja kaže: “Napravio/la sam nešto loše.”
Sram kaže: “Ja sam loš/a.”
Unutarnji kritičar koristi upravo jezik srama – koji nas izolira od drugih.
- Sabotira odnose s drugima
Ako u sebi stalno slušamo da nismo dovoljno vrijedni ljubavi ili pažnje, počinjemo se ponašati tako – povlačimo se, ugađamo drugima ili reagiramo burno jer smo preosjetljivi na odbacivanje.
5. Vrijeme je da utišaš unutarnjeg samokritičara!
Možda ti je nekada služio – možda te štitio, čuvao od boli i odbacivanja, pomagao ti da postigneš “savršenstvo”. Ali danas ti više ne pomaže. Danas te koči, iscrpljuje i sputava. Dobra vijest? Postoji drugi način – samosuosjećanje!
Samosuosjećanje nije slabost – to je snaga. To je zdrav, nježan i učinkovit odnos prema sebi koji ne traži savršenstvo, već razumijevanje.
Prepoznaješ sebe?
- Osjećaš da si sebi najveći neprijatelj?
- Bojiš se da bez samokritike nećeš ništa postići?
- Želiš naučiti kako se odnositi prema sebi s više topline i razumijevanja? Jednostavno ne znaš drugačije?
Nisi sam/a!
Na našim individualnim susretima učimo upravo to – kako utišati unutarnjeg kritičara i ponovno biti tu za sebe. ❤️
Do sljedeće objave,
Srdačno,
Vanja